Tko je bio papa Ivan Pavao II.?

Papa Ivan Pavao II ili građanskim imenom Karol Jozef Wojtyla rođen je 18. svibnja 1920. u napuštenoj austrijskoj vojarni u mjestu Wadowice, 50 kilometara od Krakowa. Otac, poručnik Karol Wojtyla, sa suprugom Emilijom (rođ. Kaczorowska) imao je dva sina (Karol i Edmund) i kćerku (Olga). Kada je malom Karolu bilo devet godina umire mu majka, a tri godine kasnije i stariji brat. U osnovnoj školi dobio je nadimak Lolek. Lolek se već u gimnaziji počinje angažirati u Crkvi - bio je predsjednik mjesnog ogranka katoličke organizacije mladih Marijina legija.

U to se doba bavio i sportom - skijanjem, klizanjem, planinarenjem i nogometom, gdje je u pravilu bio golman. Od osnovne škole bavio se glumom u raznim kazališnim skupinama. Maturira 1938. s odličnim uspjehom nakon čega seli s ocem u Krakow. U to doba dvoumi se između glumačke karijere i studija filozofije s jedne te svećeničkog poziva s druge strane. Iste godine ipak se odlučuje za Filozofski fakultet u Krakowu. Zajedno s poznatim poljskim piscem Juliusom Kidrinkim u tom gradu osniva kazalište. Ne zanemaruje ni Crkvu te uskoro postaje predsjednik podmlatka vjerske organizacije Živa krunica. Kada su 1939. Nijemci umarširali u Poljsku ilegalno nastavlja studij i širi pacifističke ideje, tvrdeći kako se otpor nacistima može i mora pružiti bez oružja. Da bi se prehranio, radi u kamenolomu i tvornici sode. Nakon očeve smrti (sredinom 1942.) upisuje se u sjemenište gdje diplomira 1946. Biskup ga zaređuje 1. studenog, a nakon čega odlazi u Vatikan na dvogodišnji studij na dominikanskom sveučilištu Angelicum. Doktorira na temu Pitanje vjere kod svetog Ivana od Križa, te se 1948. vraća u Poljsku, u selu Negowice, gdje obavlja poslove župnika.

Godinu dana kasnije postaje kapelan krakovske crkve sv. Florijana, a od 1954. na Katoličkom sveučilištu u Lublinu predaje etiku. Krakovski biskup postao je 1959., a pet godina kasnije papa Pavao VI imenovao ga je nadbiskupom. Kardinalski šešir dobiva 1967. kao najmlađi u Zboru kardinala. Kardinalska je konklava Karola Wojtylu izabrala za papu (254 po redu) 16. listopada 1978. Time je postao prvi slavenski papa te prvi papa Poljak i nakon 456 godina prvi netalijanski papa. Želeći ipak naglasiti politiku kontinuiteta Karol uzima ime Ivan Pavao II. Novi papa obilato se služi dostignućima suvremenog svijeta - od bankovnog računa do mlaznog aviona. Liberalni ga teolozi ipak drže antimodernistom. Neki od razloga su i to što je svojedobno abortus izjednačio s holokaustom, a u isti koš s najtežim grijesima strpao je predbračni seks, masturbaciju i pijanstvo. Također je bio žestoki protivnik zaređivanja žena, a o ukidanju celibata nije želio ni čuti. Tijekom svog pontifikata suočio se i s tzv. Kölnskom izjavom u kjoj ga je 160 srednjoeuropskih teologa optužilo za srednjovjekovno i autokratsko ponašanje. U Izjavi se, između ostalog, kaže: "Sada ponovo imamo papu čiji je profil pretkoncilski, koji ne poznaje kolegijalnost i pokušava nametnuti svoju osobnu misiju."

Tijekom pontifikata na njega su pokušana i dva atentata. Prvi puta 13. svibnja 1981. na trgu sv. Petra u Vatikanu kada ga je teško ranio turski atentator. Drugi atentat pokušan je 12. svibnja 1982. u portuglaskom svetištu Fatima kada je atentator, ultrakonzervativni španjolski svećenik, pokušao bajunetom usmriti papu. Za svog pontifikata posjetio je 129 zemalja svijeta, a čak je tri puta posjetio Hrvatsku. Prilikom prve posjete Hrvatskoj sa zagrebačkog Hipodroma odaslao je poruku mira: "Misao s nostalgijom leti u vrijeme kada su u ovim krajevima svi vjernici bili u punom zajedništvu. Vjera mora ponovo postati snaga koja ujedinjuje i daje dobre plodove, poput rijeka koje protječu ovim krajevima. Kao Sava, koja izvire u Sloveniji, protječe vašom domovinom te u Srbiji utječe u Dunav. Te dvije rijeke se susreću, isto kao što su pozvani na susret i narodi koje one povezuju." Hrvatsku je prvi puta posjetio 1994. (Zagreb), četiri godine kasnije (1998.) ponovno je u Hrvatskoj - ovaj puta u Mariji Bistrici i Splitu. Pet godina kasnije (2003.) iznova je u dragoj mu Hrvatskoj, ovaj puta je obišao Rijeku, Dubrovnik, Osijek, Đakovo i Zadar. Tijekom svojih posjeta beatificirao je Alojzija Stepinca i Mariju od Propetog Petković, a tijekom svog posjeta Banja Luci blaženog će proglasiti hrvatskog katoličkog intelekutalca Ivana Merza. Kasnije će kanonizirati Alojzija Stepinca te Marka Križevčanina.

Komunističku Kubu je posjetio 1998. posjetio gdje ga je osobno primio komunistički vođa Fidel Castro. Godinu dana kasnije (1999.) posjetio je Rumunjsku i Gruziju postavši tako prvi papa koji je posjetio zemlje u kojima većinu čine pravoslavni vjernici. Bezuspješno je pokušavao organizirati posjet Rusiji. U okviru poboljšanja odnosa sa Židovima posjetio je 2000. Svetu zemlju te je Vatikan priznao Izrael kao državu. Preminuo je 2. travnja 2005. godine .Sahranjen je u bazilici sv. Petra u Rimu. Pontifikat Ivana Pavla II bio je najduži u 20. stoljeću.

Tekst preuzet sa web stranice: http://www.moljac.hr/biografije/ivan_pavao2.htm