...I ČITAM POVIJEST NAŠU KADA JE BILO „BRAT UZ BRATA“.

OD ZAJEDNIŠTVA TOG NIJE BILA JAČA NIJEDNA GRANATA.

I KADA SVE TO ČITAM POSTAJEM TUŽNA

I ZNAM DA SAM NJIMA, HRABRIM LJUDIMA, ŠTO ŽIVIM DUŽNA.

HVALA VAM OD SRCA HEROJI, TO ZABORAVIT VAM NEĆU.

ZA VUKOVAR I VAS ZAPALIT ĆU SVIJEĆU

I MOLIT ĆU BOGA JOŠ SAMO JEDNU STVAR

DA MI VAŠU SLOBODU POKLONI NA DAR...

I danas se naši stariji sjećaju, kao da je jučer bilo: 24 sata neprestanog  bombardiranja, ruševine i zgarišta, bolnica prepuna ranjenika i bolesnih, nema lijekova, nema vode, nema hrane, nema ničega, samo otromboljena, krvava tijela ljudi i djece na kućnim pragovima i pustim ulicama, ubijenih od strane JNA i srbočetničkih paravojnih snaga, riješenih da do kraja zgaze sve naše što je sveto i vječno, od Boga dato. Nisu uspjeli u tome, spriječila su ih mrtva tjelešca nevine djece i žrtve koje su položile život na oltaru domovine za svoju Hrvatsku. Bio je Vukovar, Vukovar jest i bit će simbol naše slave, našeg ponosa. I to je upravo ta baklja koju svake godine paljenjem svijeća i prigodnim programom održavamo i štitimo od svih nedaća i nevolja, da se sjetimo onih koji su trpjeli i patili za slobodu i da se molimo:“Gospodine, neponovilo se!“ I danas nas je Vukovar 1991. odveo u slavnu povijest naše domovine Hrvatske. I danas nas je upozorio riječima:“Ne dozvolite ikome da vas gazi i sputava u ljubavi prema Hrvatskoj.“ Niti „oni“ nisu to dozvolili 1991., ostali su vjerni Vukovaru, vjerni Hrvatskoj. S današnjom priredbom i paljenjem svijeća probudila se u nama ta iskra i taj ponos; bili smo, jesmo i bit ćemo svoji na svome. Hvala ti Vukovare na tome!